Language:
 
 |
KLASIčAN NAčIN ODLUčIVANJA O SUKLADNOSTI
VELIčINE
SA SPECIFIKACIJOM
Da bi objasnili klasični (tradicionalni)
način odlučivanja, poslužit ćemo se primjerom.
Pretpostavimo da proizvodač garantira
da je vrijednost određene mjerne veličine njegova
proizvoda manja od neke kritične vrijednosti
K, odnosno da je: M<K (npr. proizvođač bakarne
žice garantira da žica ima manju otpornost
od kritične koja iznosi  ).
Slika 1 prikazuje klasičan načinu odlučivanja.
Ako je izmjerena vrijednost manja od kritične,
proizvod zadovoljava, a ako je veća
ne zadovoljava.
Slika 1.
Tradicionalni (klasični) način odlučivanja o sukladnosti veličine sa specifikacijom
kad se zahtjeva da je M<K
Pojašnjenje oznaka u slici:
Veličine se pišu kosim, a mjerne jedinice okomitim
slovima.
Vitičasta zagrada označava da se radi
o brojčanoj vrijednosti veličine u odnosu na mjernu jedinicu koja
se označava uglatom zagradom.
Dakle, {M} je brojčana vrijednost mjerene
veličine u odnosu na mjernu jedinicu [M]: M ={M}[M].
{K} je brojčana vrijednost kritične
veličine u odnosu na mjernu jedinicu [M]: K ={K}[M].
Iz slike 1 vidimo da u slučaju kad se zahtjeva
da je M<K, kriterij je zadovoljen onda kad je
izmjerena vrijednost manja od kritične,
{M}<{K}. Ukoliko bi se {M} nalazio unutar
crveno
označenog područja, tj. ukoliko bi
bilo {M}>{K}, mjerna veličina ne bi zadovoljila specifikaciju
u kojoj proizvodač garantira
da je M<K.
Ovo bi pravilo bilo bez rizika pogreške, kada bi izmjerena vrijednost
bila jednaka pravoj
vrijednosti mjerne veličine. Medutim, zbog
mjerne nesigurnosti, cjelovit
mjerni rezultat je u
stvari područje vrijednosti, pa ovakav
pristup ne jamči prihvaćanje samo onih proizvoda koji
zadovoljavaju specifikaciju nego i onih
koji ne zadovoljavaju specifikaciju.
Razmotrimo slučaj kada je prava vrijednost mjerene
veličine  jednaka
kritičnoj vrijednosti K
(slika 2).
- prava vrijedno mjerene veličine
K - kritična vrijednost
f(M) - funkcija
gustoće vjerojatnosti
Slika 2.
Funkcija gustoće vjerojatnosti pojedinačnih rezultata mjerenja dobivenih
opetovanjem,
f(M), kad
je prava vrijednost mjerene veličinejednaka
kritičnoj vrijednosti K
Vidimo da su, uz uvjet =
K, pojedinačni mjerni rezultati n opetovanih mjerenja
u 50%
slučajeva manji od kritične vrijednosti
(M<K), dok je u preostalih 50% slučajeva M>K.
Dakle, ako mjernu nesigurnost ne uzmemo
u obzir, u ovom graničnom slučaju postoji
vjerojatnost od čak 50 % da proizvod ne
zadovoljava specifikaciju, iako je najbolja procjena
mjerene veličine jednaka kritičnoj
vrijednosti.
|
